Povjesničar Kljaić za MS o pregovorima: Ruska politika je beskompromisna u želji da uništi Ukrajinu

​Nakon što su barbari uništili Rim u V. stoljeću, imperij se prenosi na Konstantinopol, kao središte istočnog dijela carstva, u kojemu Bizant preuzima ulogu Rima. On pak pada napadom Turaka u XV. stoljeću, kazao je uvodno Kljaić za MS, a onda ulogu ‘vječnog Rima‘ preuzima tadašnja Moskovska kneževina.

"Moskovska Rusija uzima imperijalno naslijeđe staroga Rima. Ona postaje novi imperij, imperij koji preuzima tu tradiciju i postaje ključan čimbenik pravoslavnoga svijeta, kao jedino slobodno kraljevstvo koje nije pod stranom vlašću i tu se javlja ta jedna ideja, taj ruski mesijanizam, koji ima ulogu da oslobodi taj pravoslavni svijet, da ga oslobodi od stranog režima".

Ta imperijalna ideja Rusije koja pokušava biti predvodnik oslobođenja pravoslavnog svijeta od muslimanskog i katoličkog svijeta oživljava nakon raspada Sovjetskog saveza, kaže Kljaić.

"I sad je trebalo osmisliti, dati novi legitimitet tom novom poretku koji je nastao nakon raspada Sovjetskog saveza i raspada komunističke ideologije. Jedna od ideje koje su fluktuirale je bio povratak tom carističkom imperijalnom naslijeđu i to je Putinov režim i Putinov sistem koji je došao od 2000.-ih jako dobro aproprirao, usvojio za svoje politike".

Drugo važno pitanje u tom dobu je rusko nacionalno pitanje, s obzirom na to da je raspadom SSSR-a, veliki dio Rusa ostao živjeti izvan same ruske republike, a pogotovo se to osjetilo na području Kazahstana i Ukrajine gdje je živjelo više od 10 milijuna Rusa. U središtu ideologije ruskog svijeta ponovno se postavilo ukrajinsko pitanje.

"Ta kriza koja je izazvana raspadom Sovjetskog saveza i šok koji je nastao u Kremlju i među tim kremaljskim elitama, bio je iznimno jak i ono što je još više kompliciralo rusku situaciju je taj sukob između Jeljcina i Gorbačova, predsjednika ruske republike koja je bila u procesu osamostaljenja i Gorbačova, koji je bio lider Sovjetskog saveza u raspadu. Taj sukob u Kremlju je na neki način oslabio moskovsku poziciju i po meni je bio krucijalno važan da nije došlo do sukoba još tada".

Već tada je bilo bjelodano da se Rusija ne miri s raspadom Sovjetskog saveza te je sve do 2014. godine Rusija pokušavala mirnim putem ekonomski i politički reintegrirati ukrajinski prostor pod Moskvu stvaranjem euroazijske ekonomske zajednice kao kontrapunkt Europskoj uniji.

"Ukrajina se sve do 2014. klackala između Zapada i Rusije, da u toj krizi te 2014. konačno padom Janukoviča prešla na zapadnu stranu što je kasnije izazvalo sukob u Donbasu, u regiji gdje je najveći dio ruske populacije, i na Krim koji se odvojio".

Ruski plan nije uspio, smatra naš sugovornik, jer je Ukrajina konglomerat raznih etničkih, vjerskih, kulturnih i civilizacijskih utjecaja gdje ruski autoritarni sistem nije mogao proći.

"Jedan američki povjesničar ukrajinskog porijekla, Serhij Plohij, govorio je o tome da je Ukrajina bila demokracija po defaultu. Sama po sebi je demokracija sa svim tim svojim različitostima, tako da ruski autoritarni model jednostavno nije mogao biti usađen uz Ukrajinu. A ruski utjecaj ne može ići kroz demokratski sistem, može ići samo kroz autoritarni, i tu je stvar pukla".

U tijeku su mirovni pregovori zaraćenih strana posredstvom Sjedinjenih država. Postavlja se pitanje može li doći do mirnog rješenja i postoji li šansa da Putin pristane na, kako Zelenski insistira, pravedan i dostojanstven mir.

"Sam taj mirovni sporazum, koji bude potpisan, to će biti stanje zamrznutog sukoba, ali taj sukob će i dalje tinjati. Ono što mislim, ta koncepcija da se ukrajinske snage povuku na granice Donjetske oblasti, što je sada najaktualnije, može dovesti do toga da se to popuštanje koje Amerikanci traže od Zelenskoga i europskih lidera, da se iskoristi za novu agresivnu politiku, novu ofenzivu".

Osim toga, dodaje Kljaić, rusko gospodarstvo je u ratnom modusu i Putinu je teško sada zaustaviti rat, jer bi moglo doći do velike krize - cijela ekonomija ovisna je trenutno o ratu. Tu je i vijest da je Kina glavni financijer rata u Ukrajini. Također, u pregovorima treba uzeti u obzir da ovaj rat nije samo ekspanzionistički u smislu pribavljanja teritorija.

"Vrlo važni su i ti prirodni resursi Donbasa, tako da osim tog elementa teritorijalnog, postoji čitav rat koji se vodi na obavještajno-psihološkoj liniji. Ovo što vidite, napadi na gradove, na tu kritičnu infrastrukturu su pokušaji da se slomi moral stanovništva, i da se stanovništvo okrene protiv politike Zelenskog i sadašnjeg vodstva i da se stvori taj razdor. Tako da je to jedan totalni rat beskompromisni rat protiv ukrajinske države, da se nju potpuno uništi".

​

​Nakon pada berlinskog zida, nakon sloma sovjetske i jugoslavenske federacije, nastao je novi poredak koji je napadnut napadom na Ukrajinu, odgovara Kljaić na naše pitanje kakav utjecaj će imati na Hrvatsku ako Rusija dobije rat:

"To vam je kao neka arhitektura zida. Ako vi oštetite komad te ahitekture zida, a to je Ukrajina, koja je također nastala u novoj konstelaciji, u novom poretku nakon raspada istočnog bloka, nakon pada komunizma, kao nezavisna država isto kao Hrvatska, onda se ugrožava čitava arhitektura tog poretka u istočnoj Europi koji je nastala ‘91. Putinov rat je pokušaj povratka Rusije, da se stanje stvari vrati prije raspada Sovjetske federacije i u interesu je hrvatske države da Ukrajina izađe neporažena u ovome ratu jer bilo kakvo narušavanje te arhitekture tog poretka ugrožava i hrvatsku državu koja je nastala u tim konstelacijama".

Mađarska, a u zadnje vrijeme i Slovačka narušavaju unisonost Europe kada je riječ o Rusiji, a glasovi rusofila tamo su još glasniji nego u Hrvatskoj, s obzirom na to da je riječ o izvršnoj vlasti.

"Orbanov interes za savez s Putinom je po mom mišljenju bio teritorijalni interes. Na kocki je bila podijela ukrajinske države, u kojoj je Orban mislio da će biti jedan od diobenika toga. Njemu je bila interesantna zapadna Ukrajina, Transkarpatija i to bi bio korak prema obnovi Velike Mađarske. To su bile prve aspiracije Orbanovog režima, također ekspanzionističke".

Mađarska politika se pokazala iznimno antiukrajinskom, kaže Kljaić, ali povijest je pokazala da je ruska orijentacija Mađarske neprirodna, kada znamo da su ruske trupe 1848. ušle u Mađarsku i s Bečom ugušile ustanak, a onda opet imamo 1956. sovjetsku intervenciju. Ipak, isto kao i Rusija, tu su i antizapadni motivi pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li Orban uspjeti opet odnijeti pobjedu na skorašnjim parlamentarnim izborima.

Što se tiče Slovačke, ona pak povijesno naginje Rusiji, kaže Kljaić, a daje i primjer Njemačke gdje su zadnji izbori pokazali da je zemlja također podijeljena na istok i zapad, a podjele vidimo i u Bugarskoj i Rumunjskoj.

"Tu je bilo više ciljeva - uništiti ukrajinsku državu, promijeniti odnose u istočnoj Europe i u konačnici uništiti Europsku uniju i NATO".

Pa jesu li na Zapadu svjesni s kime imaju posla? Vidimo i dan danas da su mnogi spremni i dalje udovoljavati Putinu.

"S jedne strane to je ovo što Trump kaže, make money, not war. To je ta logika, idemo raditi poslove, idemo raditi novac, idemo raditi biznis, ostavimo rat. Stvar je u tome da teško da možete imati neki međunarodni poredak bez Rusije. Jedna zemlja koja ima toliki teritorij, praktički ima 15-ak posto kopna, najveća zemlja na svijetu... Bez obzira na njezinu agresiju i ono što sada radi, bez nje neki svjetski poslovi jednostavno nisu mogući".

Kljaić smatra da će u budućnosti doći do relaksacije odnosa Zapada i Rusije, jer je zapadna politika ipak bila politika mira koja je pokušavala izbjeći rat.

"Zapadna politika nije išla baš u smjeru potpunoga poniženja Rusije, dapače, išla je u smjeru da se ne ponizi potpuno neprijatelj iz Hladnog rata. Međutim, ruska politika je stalno pokazivala agresivne ambicije prema Zapadu i susjednim državama. Pitanje je, može li se Rusija dovesti za pregovarački stol, ovakva Rusija koja je diktatura, militarizirana".

S druge strane, nastavlja Kljaić, taj vojni aspket u Rusiji preuzima cijelo društvo.

"To su toliko zategnuti odnosi i konfliktni... Vidimo i sami koliko se teško sjeda za stol i koliko se teško uopće može razgovarati diplomatskim putem. To postaje vrlo nezgodno, pogotovo što je ruska politika beskompromisna u tom svom htjenju, želji, ne može se druga riječ reći nego da se uništi ukrajinska država".

Za kraj, zadovoljavanje ruskih apetita krije i zamku:

"Ako vi dozvolite, utažite taj apetit, pitanje je što će nakon Putina, njegovi nasljednici? Oni će vjerojatno nastaviti istim putem, imat tu žeđ i apetit da idu dalje u ekspanziju i osvajanje i ekspanzionizam. Nakon odlaska Putina možemo očekivati još radikalniji režim u Rusiji, nešto još radikalnije nego sad. Njegovi nasljednici mogu ići također tim putem teritorijalnih pretenzija. Utoliko to popuštanje, udovoljavanje može biti opasno. S jedne strane donosi taj prividni mir, a s druge strane donosi jednu veliku opasnost od novog konflikta i nove eskalacije u budućem vremenu".