Menu

Marušić za MS: Kvalitetu roditeljstva ne mjerimo po tome na koji način je došlo do ostvarenja obitelji, već po količini ljubavi i brige

ZAGREB - Udruga za potporu posvajanju Adopta ove godine obilježava 15 godina rada na podizanju svijesti o važnosti posvojenja, destigmatizaciji tog procesa, pružanju podrške posvojiteljskim obiteljima te zagovaranju prava svakog djeteta na odrastanje u sigurnom obiteljskom okruženju. Socijalna pedagoginja i izvršna direktorica Adopte Dubravka Marušić u Intervjuu Media servisa poručila je da su najponosniji što su se uspjeli održati toliki niz godina i sve vrijeme rasti i odrastati zajedno s posvojiteljima i posvojenom djecom.

"Što smo u ovih 15 godina zapravo evidentno iz različitih pokazatelja postali prepoznatljivi kao jedina udruga u Republici Hrvatskoj koja se specijalizirano bavi svim pitanjima, aspektima posvojenja. Proveli smo čitav niz projekata, vrlo aktivni smo i u zagovaračkim aktivnostima u nastojanjima da utječemo na unaprjeđenje zakonskog okvira što nam je posebno važno kako bi se ukupno unaprijedio položaj primarno posvojene djece."

Kada je riječ o posvojiteljskoj obitelji, govori Marušić, u nju i roditelji, a posebno djeca dolaze s nizom iskustava i nerijetko traumi zbog svega što su prošli tijekom brojnih prilagodbi.

"I tu je jako važno da područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad, bivši Centar za socijalnu skrb, odigra ključnu ulogu da roditeljima da izvješće o djetetu, da što je moguće detaljnije informacije kako od samog starta roditelji ne bi bili na nekom krivom tragu, nego da budu upoznati s najspecifičnijim mogućim potrebama djeteta; emocionalnim, socijalnim, obrazovnim."

Kada dođe do posvojenja, nastavlja Marušić, Hrvatska kaska po pitanju dostupnosti i dostatnosti stručne psihosocijalne podrške.

"Kao i u svakom drugom području, u Zagrebu će se još naći različitih oblika tretmana, intervencija koje su potrebne djetetu ili cijeloj obitelji, ali kada pogledate u druge hrvatske sredine, tih usluga manjka, jako ih je malo, sporadične su i naravno da to veliki izazov predstavlja za same roditelje."

Posljednjih nekoliko godina, godišnje imamo oko 1000 potencijalnih posvojitelja, prosječno 500 djece koja imaju ispunjene pretpostavke za posvojenje, međutim, kaže nam Marušić u Intervjuu Media servisa, samo 30-ak posto te djece je procijenjeno od strane sustava kao djeca za čiju je dobrobit posvojenje.

"Znači ostale dvije trećine tog broja su djeca koja ili su starija od sedam godina, ili imaju određene teškoće u razvoju, zdravstvene probleme, ili su djeca pripadnici nekih nacionalnih, etničkih manjina i nažalost, to je populacija djece za koje je evidentno da kako se to naziva spadaju u skupinu teže posvojive djece."

Važno je stoga, ističe, demistificirati pristup budućih posvojitelja.

"Jer se često paušalno ocjenjuje i stigmatizira se buduće posvojitelje, kao oni biraju djecu, to je ovako malo neprihvatljiva paušalna ocjena iz razloga što donijeti odluku da postanete roditelji djetetu koje je imalo određeni životni put i povijest, koja ima određene specifične, kompleksne razvojne potrebe nije lako i to je odluka koja se donosi za čitav život, zauvijek."

U ovako kompleksnoj situaciji, kao što je posvojenje, ključno je kaže nam imati na umu koliko je važno djetetu dati priliku da se prilagodi u novu obitelj te da mu se da prilika da bude prihvaćeno i od svojih vršnjaka i od učitelja u školi.

"Da se o tom području zaštite djece kroz posvojenje educiraju i učitelji koji prvi dolaze u kontakt s djecom, djeca najviše vremena provode u školi osnovnoj i srednjoj, naravno i odgajatelji u vrtiću, donositelji odluka, da poboljšaju procedure same pripreme djeteta za posvojenje i da se zapravo pojača međuresorna suradnja."

A što se tiče šireg društva, često se povlači ili romantizirana slika posvojenja ili s druge strane stigmatizirajući pristup jer se posvojitelje ne smatra ‘pravim‘ roditeljima.

"To su nekakvi detalji u jeziku, ali su oni za posvojeno dijete presudni. Znači sva posvojena djeca i roditelji će vam reći da je prava obitelj i pravi roditelji su oni koji su pružili svu ljubav i brigu svome djetetu i svu pažnju i svu zaštitu. Dakle ne mjerimo kvalitetu roditeljstva je li ono pravo ili nepravo po tome na koji način je došlo do ostvarenja obitelji, nego mjerimo po količini i kvaliteti ljubavi, brige i pažnje."

​Zaključila je da je iznimno važno da svatko od nas pruži šansu djetetu da što prije ostavi iza sebe sve muke koje je prošlo i da mu se što više otvori prostor za kvalitetno i zdravo djetinjstvo i odrastanje jer to svako dijete samim svojim rođenjem zaslužuje.

nazad na vrh