Bertić za MS: Mami je teško gledati moje mečeve

S profesionalnim omjerom 4-1 i gotovo 200 amaterskih borbi, Bertić je nedavno pred splitskom publikom obranio pojas protiv Alberta Ugrinčića, aktualnog ISKA prvaka svijeta.

"Nemam pretjerano poštovanje prema protivniku uoči okršaja jer to jednostavno nije način da pobjediš meč. Moraš odmah krenuti na glavu, ali svejedno sam očekivao da će Ugrinčić biti malo brži u sekvencama. Uspio sam pročitati svaki njegov udarac i akciju unaprijed, to ga je zasigurno dodatno psihički poljuljalo jer jednostavno nije mogao pogoditi ništa."

Najveći adut su mu snažni high kickovi s kojima najčešće završava borbe, pa zato i nosu nadimak Drvosječa.

"Nadimak Drvosječa... To je zapravo zato što sam bio drvosječa od 16. godine, s tatom sam svake godine sezonu po par mjeseci u šumi. To je sigurno jedna od stvari koja me ojačala. Malo te otvrdne, vidiš koliko je teško zaraditi novac, pa ti onda nije teško otići na trening."

Recimo još kako za mjesec dana Bertić putuje u Abu Dhabi na Svjetsko prvenstvo u kickboxu, a razlika u pripremam za amaterske i profesionalne borbe u potpunosti se razlikuje.

"Lakše su profesionalne borbe, da se ne lažemo. Dođem na profi meč, znam unaprijed protivnika, trener i ja pogledamo sve njegove videe, predložimo u kojim sve situacijama se možemo pronaći i to izvježbamo, skinem kile, vaga mi je dan prije i onda imam cijeli dan da se odmaram i punim ugljikohidratima. S druge strane, amaterski mečevi, prvo ne znaš koga ćeš dobiti kao protivnika, kako će te poklopiti ždrijeb, 100 stvari se može dogoditi. Vaganje je isto velika muka jer svaki dan prije meča moraš na vagu, nekada skidam kile i po četiri puta u tjedan dana."

Predrasude u sportu postoje, ali nije to više kao prije, rekao je Bertić, a spomenuo je i kako se s borbama nosi njegova majka.

"Mladi su to prihvatili, dosta su popularni borilački sportovi zbog MMA-a, tako da je to sada dosta normalizirano, ali stariji ljudi mi i dalje znaju reći ‘Pa što će ti to u životu?‘. Moja mama na primjer, teško joj je gledati mečeve, ali opet ne može ne gledati. To joj je borba sama sa sobom."

Podsjetimo naš sugovornik je prošle godine imao debitantski meč u svjetskoj Glory organizaciji, tamo se borio protiv iskusnog Rumunja Danuta Hurduca, kojeg je svladao nakon tri runde jednoglasnom odlukom sudaca. Event je bio u Zagrebačkoj Areni, pa je Bertić imao veliku podršku publike.

"Uvijek je ta neka prednost domaćeg terena u tim nekim sitnicama, ali znače. Publika naravno kada navija, to je isto veliki plus. Iako kad ulaziš u ring ti ne čuješ ništa. Recimo u Splitu, nisam ni siguran za koga su navijali. Možda čak malo više za Alberta pošto sam ja iz Zagreba."

Nakon Antonia Plazibata, nova generacija i budućnost hrvatskog kickboxa zasigurno su Bertić i braća Kedveš, a biti nasljednik velikih legendi poput Mirka Filipovića i Branka Cikatića nosi dodatan pritisak, no Bertić poručuje.

"Meni je drago da me ljudi uspoređuju s takvim velikanima. Mi smo svi još daleko i od Mirka i od Branka, ali evo gradimo svoj put prema tim svjetskim vrhovima. Naravno ima tu u Hrvatskoj još odličnih Kickboksača, ali drago mi je da ljudi očekuju od mene puno toga. Možda je to malo dodatni pritisak, ali po meni ništa dobro nije došlo bez pritiska. Kad ti osjetiš da je prisutna neka trema da ti gori pod petama, znaš da radiš nešto dobro i da će nešto izaći iz toga", zaključio je Bertić za Media servis.