Andrašek za MS: Svaka treća žena preživi fizičko nasilje od strane partnera

Femicid je ozbiljan problem u Hrvatskoj, ali i u regiji, ipak ne može se reći da je u porastu, kaže u Intervjuu Media servisa Valentina Andrašek iz Autonomne ženske kuće. Svake godine broj femicida je različit, kaže Andrašek pojašnjavajući da femicid obuhvaća sve situacije u kojima su žene ubijene samo zato što su žene. Ipak, najčešće se spominje femicid koji koji je počinio ženin sadašnji ili bivši partner. Upravo zato Autonomna ženska kuća zajedno s organizacijama iz još osam zemalja u regiji predstavila je kampanju "Dok nas smrt ne rastavi".

"Želimo ukazati zapravo da ideja vječne ljubavi i bračne odanosti u patrijarhalnom društvu u kojem mi živimo se često koristi za normalizaciju kontrole, posesivnosti i nasilja jer mi znamo da u Hrvatskoj će tokom života svaka treća žena preživjeti fizičko nasilje od strane intimnog partnera, bivšeg ili sadašnjeg, a zapravo preko dvije trećine razvoda brakova dolazi zbog toga što postoji psihičko nasilje."

Simbol kampanje je crna vjenčanica.

"Važno je govoriti o tome da bračni odnosi nisu uvijek sigurni za žene i da brak nije svetinja koju ne možemo propitivati. Moramo gledati u to i vidjeti što se ženama događa i zapravo mijenjati društvo u cjelini."

Jedan od najčešćih oblika nasilja, s kojima se kroz svoj rad susreću u Autonomnoj ženskoj kući, je obrazac prisilne kontrole, ističe naša sugovornica.

"Znači, gdje je žena kontrolirana, gdje je izolirana, gdje se možda njeno kretanje prati, gdje se njen mobitel, znači njene komunikacije kontroliraju i gdje se, zapravo, polako odvaja od prijatelja, od obitelji, od resursa podrške da bi se to nasilje moglo vršiti."

Najvažniji korak je prepoznati nasilje, ističe Andrašek.

"Pa žena sama uglavnom zna, ako i nema fizičkih batina, ona zna kada je ponižavana, kada je ponižavana, kada nije poštovana, kada ju se vrijeđa. Pitanje je samo koliko osjeća da se može nekome obratiti u društvu u kojem mi zapravo još uvijek nedovoljno o tome pričamo. Nedovoljno pričamo o uzrocima nasilja i u društvu, u kojem je zapravo raširen seksizam, omalovažavaju se žene, vrijeđaju se žene političarke, žene na estradi, procjenjujemo žene, tretiramo žene kao objekt i onda je pitanje koliko žene osjećaju da se mogu obratiti za pomoć."

Neće uvijek biti vidljivih posljedica, kaže Andrašek.

"Neće uvijek biti modrica, iako, ako vidimo modrice na ženi, u redu je povjerljivo ju pitati da li joj nekako možemo pomoći i da li se nešto događa. Za ove druge stvari važno je pričati javno, u javnom prostoru, da bi žene osjetile i da bi znale da se mogu obratiti za pomoć i za psihičko nasilje i za vrijeđanje i za kontroliranje i za sve te oblike nasilja."

Autonomna ženska kuća pruža pomoć kroz žensko savjetovalište u kojem nude anonimnu i povjerljivu podršku, individualno i preko telefona, te pravnu i psihološku pomoć. Žene im se bez straha mogu javiti i u slučajevima kada nisu spremne napustiti nasilnu situaciju, niti slučaj prijaviti policiji. Kod nas mogu dobiti podršku, empatiju i informaciju temeljem koje će donositi odluke, kaže naša sugovornica. Kako izgleda kada se netko javi u savjetovalište?

"Obično je putem telefona i razgovara se sa savjetodavkom koja je posebno educirana da pruži pomoć i podršku i i emocionalnu i praktičnu, i u smislu davanja informacija, što sve žena može poduzeti. Pa čak ako institucije i ne reagiraju uvijek adekvatno, važno je obratiti se onda barem nama jer će žena onda dobiti upute koja su sve njena prava, kako ih ostvariti, a i podršku, naravno, i smještaj u sklonište ako joj je potrebno i ako to želi."

Kada su u pitanju skloništa, nekima, ovisno o procjeni opasnosti situacije, Autonomna kuća sama nudi sklonište. Svaku situaciju moramo shvatiti ozbiljno, ističe Andrašek.

"Sklonište Autonomne ženske kuće Zagreb je jedino tajno, sa tajnom adresom u Republici Hrvatskoj, znači potpuno je besplatno, žene dobivaju smještaj, hranu, mogu biti do godinu i pol, ovisno koliko je kompleksan slučaj. Znači dobivaju svakodnevnu podršku od radnica koje tamo rade, psihološko savjetovanje i terapiju, radi se i sa djecom i također dobivaju pravno zastupanje u svim obiteljskim kaznenopravnim postupcima."

Podrška ženi nastavlja se i nakon isteka roka u kojem može boraviti u skloništu, dodaje Andrašek. U vidu podrške ženama pokrenute su i radionice karijernog savjetovanja, koje se održavaju dva puta godišnje.Rad Autonomne ženske kuće uvelike ovisi o donacijama. Ipak, ova je organizacija nedavno jednu donaciju koja joj je pristigla vratila donatoru. Riječ je o donaciji predsjednice uprave Pozdravke i nekadašnje ministrice Martine Dalić. Naime, Dalić je Autonomnoj ženskoj kući uplatila sredstva koja je stekla kupnjom dionica kompanije u razdoblju u kojem kao predsjednica uprave to nije smjela.

"Nama nitko nije javio da ćemo dobiti tu donaciju. Naša aktivistica i osnivačica gospođa Neva Tolle je to vidjela zapravo na Facebook-u i istog trena reagirala i mi smo istog trena pronašle tu donaciju i vratile."

Razlog je vrlo jednostavan, kaže Andrašek.

"Osnovale smo se prije 35 godina sa željom pomoći ženama koje su preživjele nasilje i zapravo djelovati i na promjenu kulture u kojoj živimo, gdje zapravo korupcija je nedopustiva i mi ne možemo u tome sudjelovati i biti na neki način alibi za to, zato što se bavimo vrlo ozbiljnim poslom i ovdje smo zbog žena i njihove djece koje su preživjele nasilje. Tako da, bez obzira na sve to što mi trebamo novac, mi smo ga odmah vratile."

Dodaje i kako nisu očekivali ni reakciju koja je uslijedila, a u kojoj su im nakon ovog poteza pojačano počele pristizati donacije građanki i građana.Na pitanje reagiraju li institucije dovoljno odlučno na nasilje, Andrašek odgovara da ima puno pozitivnih promjena u zakonima i dobrih reakcija, ali dodaje kako reakcija institucija, nažalost, još uvijek nije dovoljno dobra.

"Nasilje se i dalje tretira nekad kao obiteljski sukob, znači ili pojedinačni incident, a ne kao ozbiljno kršenje ljudskih prava ili ne shvaćaju se obrasci kontrole i moći, za većinu počinitelja nasilja kazne su vrlo blage ili su uvjetne ili čak društveno koristan rad za vrlo, vrlo teške, ozbiljne oblike i fizičkog i psihičkog nasilja."

Upozorava kako veliki problemi još uvijek postoje u brakorazvodnim postupcima.

"Gdje se ne uzima dovoljno nasilje u obzir, pa onda su tu problemi kod kontakata, kod dodjele skrbništva, gdje počinitelji nasilja koriste kontakte da bi nastavili zapravo maltretirati žene, a institucije okrivljavaju ženu, na primjer ako dijete ne želi vidjeti nasilnog oca."

Uputila je i poruku svim ženama koje su se našle u situaciji u kojoj doživljavaju nasilje.

"Svim ženama koje žive u nasilju je poruka da nisu same, iako to tako može izgledati. Ako su i loša iskustva s institucijama ili obitelj i prijatelji ne mogu podržati, postoje ženske organizacije koje mogu podržati, ponavljam, anonimno, povjerljivo, bez ikakvog pritiska, jer već ako samo ispričate svoju priču i netko vas sasluša, već tad počinje taj proces promjene i nade da se iz tog može izaći. A svaka situacija nasilja ima izlaz, baš svaka, prije nego bude prekasno, pa ja bih ponovo pozvala nazovite broj 116 016."