Menu

Sanjin Španović za MS: Svjetski prvaci iz 2003. zaslužni su za to da u veljači gledamo rukomet

ZAGREB - "Uvijek ćemo imati Portugal" nova je knjiga autora Sanjina Španovića. Španović je na 150 stranica opisao put generacije hrvatskih rukometaša od zadnjeg mjesta u Europi 2002. godine preko šokantnog poraza od Argentine na početku prvenstva, zaostatka u poluvremenu u idućoj utakmici protiv Saudijske Arabije do spektakularnog niza od osam pobjeda i osvajanja naslova prvaka svijeta pobjedom u finalu protiv Njemačke.
Autor je kroz razgovore s igračima otkrivao nepoznate detalje koji su prethodile ovom veličanstvenom uspjehu i koji su momenti bili možda i presudni da se popnu na svjetski tron. Na početku u Intervjuu Media servisa Sanjin Španović objasnio je kako se rodila ideja za ovu knjigu:

"Slučajno je sve krenulo. Nakon Velimira Zajeca i 96 sugovornika, sto arhivskih članaka ne pišem neko vrijeme, ma pet godina sam si rekao da neću pisati. Jedan status na Facebooku Marija Kelentrića, golmana iz te generacije, koji je objavio da se uskoro obilježava 20 godina od tog zlata i obavljenih par telefonskih razgovora s još nekim igračima ponukalo me da krenem u tu priču", za početak za Media servis rekao je Sanjin Španović.

"Da se ovakav uspjeh dogodio Amerikancima oni bi sigurno snimili blockbuster, a Britanci bi snimili seriju", naglasio je Španović.

"Priča je sjajna. U ponoru si, zadnji si, izgubio si od Argentine, gubiš od Saudijske Arabije u poluvremenu i onda kreneš. Pobijediš europske, svjetske i europske prvake te mimo očekivanja dolaziš na svjetski tron", objasnio je Španović.

Svjetski naslov iz 2003. godine zaorao je brazdu na kojoj se živi i dan danas, tvrdi autor knjige.

"Godinu dvije nakon Portugala zasijali su sjeme koje i danas ubire plodove. Cijeli Savez lijepo živi, igračima niše ne nedostaje i sve je izgrađeno na toj 2003. godini. Reprezentativni rezultat sve određuje. Pogledajte košarku, nemaju reprezentativnog uspjeha", rekao je Španović.

Svi rukometaši iz tog doba postali su velike zvijezde, a svaki od njih je poseban. 20 godina poslije prisjećali su se tih dana, a kakvi su bili u tim razgovorima Španović kaže:

"Svi su bili otvoreni i rado su pričali, jer knjiga ostaje uvijek na polici i generacijama. Bilo im je drago. Zajednički nazivnik svih njih je karakter koji je u Portugalu došao do izražaja. Svi su oni ostali, kako je rekao Zlatko Dalić, obitelj, a njih 20 su u stvari pisci ove knjige", smatra Španović.

Bilo je stotine trenutaka koji su stvarali konačni mozaik o budućim svjetskim rukometnim prvacima. Evo jednog: U hotelu u kojem su boravili rukometaši skupo je bilo pranje rublja, konkretno dresova i svega onoga što treba za jednu utakmicu. Nitko nema za platiti pranje, a spas su bili studenti iz Hrvatske.

"Slučajno na Madeiri, usred Atlantica pojave se neki studenti iz Đakova koji se ponude da će u studentskom domu besplatno oprati veš. To je danas nezamislivo i puno je takvih detalja koji su u toj priči."

Trenutak koji je prelomio i kada su igrači shvatili da mogu daleko teško je odrediti. Možda ih je bilo nekoliko, smatra Španović.

"Na utakmici s Argentinom Pero Metličić je dobio crveni karton i ispričao se za to, a protiv Saudijske Arabije Ivano Balić je zaradio crveni. U poluvremenu događa se ključna stvar. Mirko Bašić, autoritet tim klincima, koji je miran i tih čovjek počinje urlati na njih i teku mu suze. Bilo nas je sram i doslovno smo izašli iz svlačionice", rekli su Španoviću neki od igrača tadašnje generacije.

Nemjerljiva je uloga tadašnjeg izbornika Line Červara, koji je na klupu došao kao nepoznati trener. "Za njega su čuli samo u Istri i HRS-u", naglasio je Sanjin Španović.

"Psiholog, manipulator u pozitivnom smislu imao je veliku socijalnu inteligenciju. Za prvi nastup pred tim igračima pred 150 ljudi u dvorani ‘Kutiji šibica‘ na utakmici kvalifikacija protiv Češke spremao svoj govor pred ogledalom. Znao je što hoće plus što je odabrao dobar stručni stožer. S njim su bili Irfan Smajlagić i Mirko Bašić, ljudi od autoriteta", rekao je Španović.

Bilo je to vrijeme bez interneta, a telefonski pozivi bili su skupi tako da igrači nisu imali previše informacija što se događa u Hrvatskoj. Prvo je bio šok kada su vidjeli brojne naše navijače na tribunima, a kako je priča rasla popularnost Balića i društva je bila enormna, a na zagrebačkom središnjem trgu dočekalo ih je 100 tisuća ljudi. Vlado Šola je to ovako opisao:

"Davao sam autograme na putovnicama, više su Beatlesi imali mira u Liverpoolu nego mi u Hrvatskoj", rekao je na kraju Sanjin Španović, autor knjige "Uvijek ćemo imati Portugal".

​Knjiga o Svjetskim rukometnim prvacima krenula u prodaju u petak, na dan kada je naša reprezentacija na ovogodišnjem EURO-u pobijedila jaku Španjolsku s deset razlike. Nažalost sinoć su remizirali s Austrijom. Možda se iz toga svega izrodi nova priča, a možda bude materijala za neku novu publikaciju.

nazad na vrh
Kako bi Vam omogućili bolje korisničko iskustvo te funkcionalnost svih sadržaja ova web stranica koristi kolačiće ( cookies ). Odabirom PRIHVAĆAM slažete se s korištenjem kolačića za koje je potrebna Vaša prethodna suglasnost, a za sve dodatne informacije pročitajte Politiku korištenja kolačića (Cookies Policy) ili Postavke kolačića.
Prihvaćam Ne prihvaćam