Don Ivan Šarić za MS o iskustvu služenja u Švicarskoj gardi i susretima s dvojicom papa

Kada mu je kao 17-godišnjem mladiću, koji je netom otišao na služenje obveznog vojnog roka u Švicarskoj, otac jednom prilikom predložio da se prijavi u Švicarsku gardu, don Ivan Šarić bio je, prisjeća se u razgovoru za Media servis, pomalo skeptičan. O gardi u to vrijeme, kaže, nije puno znao.

"On je malo to više znao, ja sam malo čuo za to, ali ništa posebno. I tako je on mene i pitao bi li to bila jedna opcija za mene, da ne bih čak rekao da me odmah motivirao da se prijavim. Ja sam bio na početku malo skeptičan, malo oprezan, jer ipak mislio sam, jedino što znam i što sam vidio to je ono kako stoje, ali ne bih ja sad to volio raditi godinama."

Po povratku u vojarnu ugledao je brošuru Švicarske garde i odlučio ipak malo više doznati o tome.

"I nekako mi je ipak otvorio interes. Slično je kao vojska, ali nije sasvim vojska, s papom je, služimo papi, a ne državi i onda sam mogao to povezati sa svojom vjerom. Mislio sam nekako, ipak za mene to je nešto dobro i tako sam se onda prijavio za Švicarsku gardu."

Uslijedila su dva razgovora i uskoro je saznao da je primljen. Procedura ulaska u Švicarsku gardu prilično je komplicirana, postoje brojni uvjeti koje osoba treba ispunjavati, od onih fizičkih, poput visine i dobi do toga da mora biti švicarski državljanin i katolik.

"Na primjer visina isto treba odgovarati, gardist mora biti visok 1,74 ili viši."

U vrijeme kada je don Šarić ušao u Švicarsku gardu bio je jedini vojnik hrvatskog podrijetla, iako je bilo još nekoliko Hrvata koji su tijekom godina obnašali tu dužnost. Opisao nam je uobičajene radne zadaće švicarskog gardista.

"Najvažnija zadaća je sigurnost Svetoga Oca. Mi smo tamo gdje je Sveti Otac. Ako je on sada u Vatikanu u Svetoj Marti, to znači da smo mi tamo ispred njegovog apartmana. Općenito, čuvamo ulaze u Vatikan, ali ne sami, nego zajedno s vatikanskom policijom, ali mi smo prva granica."

Gardisti su uz papu kada prima goste, veleposlanike i državnike, za vrijeme mise ili opće audijencije, čuvaju i Apostolsku palaču, između ostaloga, upravo garda ovih dana stoji uz papin lijes, dodaje don Šarić. Govoreći o iskustvima, otkrio nam je što mu je bilo najteže, a što najljepše u tom poslu.

"Najteže je nekad bilo, moram iskreno reći, ako bude dosadno, nedjeljom poslijepodne kad nema ni ljudi, trebamo se boriti protiv vremena kad tako stojimo. Više je bilo lijepih susreta s hodočasnicima doći u razgovor, kad bih vidio hrvatske zastave pa im prišao na hrvatskom jeziku onda je odmah bilo veselja i radosti."

Tijekom obnašanja dužnosti u Švicarskoj gardi imao je priliku susresti se s čak dvojicom papa. S papom Benediktom XVI. susreo se kada je u svibnju 2012. godine imao prisegu.

"Nas 26 je bilo koji smo imali prisegu, svi su mogli povesti mamu i tatu, odnosno dvije osobe, meni su odmah to bili roditelji i onda smo smjeli prići papi, kratko se predstaviti i ući u kratki razgovor. To su bili jako zanimljivi trenutci. On se pozitivno iznenadio kad je moj tata rekao: ‘Sveti Oče, mi smo Hrvati iz blizine Međugorja‘. Malo se i nasmijao."

S papom Franjom susreo se kada je odlučio otići iz Švicarske garde i posvetiti se svom današnjem pozivu - svećeništvu.

"Svaki gardist koji napušta Švicarsku gardu ima priliku još jednu imati audijenciju s Papom. Kod mene je to bilo s papom Franjom. Imali smo nekih pet minuta vremena u kojima sam mu mogao reći svoja iskustva i što ću raditi poslije garde, pa su mu naravno rekao da ću ići u bogosloviju, spremiti se za svećenike i tako onda smo tu malo nešto pričali i onda mi je dao svoj blagoslov."

Iako je u gardi nakon dvije godine bio promoviran na viši čin i mogao ostati pripadnikom čak 25 godina, don Ivan Šarić kaže da je u tom trenutku slušao svoje srce.

"Ali ja sam nekako osjetio u srcu već tada nakon dvije godine da bih ipak volio služiti Bogu, tako da sam sebi ostavio još malo vremena da to dobro razlučim i tako sam onda odlučio, eto, da ću nakon tri i po godine završiti i onda krenuti u svećenike. Tu su, naravno, isto bili ti dojmovi i to s papama i sa svećenicima koje sam tamo sreo, koji su mi i danas prijatelji."

Don Šarić zaključuje kako je cijelo to iskustvo s papama na neki način odredilo njegov životni put.

"Oni su nekako za mene slika služitelja, nekako služitelja crkve, služitelja Boga i tako sam ja isto htio tim stopama krenuti."

Cijeli intervju s don Ivanom Šarićem poslušajte u nastavku: